Primjećujete da vaše dijete hoda neobično? Primijetili ste da mu je hod nepravilan?

Bili ste na pregledu, ali vam se čini da je trajao prekratko? Niste dobili dovoljno pažnje, objašnjenja ni odgovore na sva pitanja koja vas zanimaju? Neke sumnje su i dalje prisutne?

Želite saznati treba li vaše dijete korekciju stopala? Pitate se treba li nositi ortopedske uloške? Jesu li mu potrebne korektivne vježbe za stopala i noge? Još uvijek ste zbunjeni – kada početi, kako, što vježbati, kome se obratiti za savjet i, ako je potrebno, gdje izraditi kvalitetne ortopedske uloške? Ako ste roditelj djeteta sportaša, zanima vas hoće li mu ulošci pomoći i na koji način?

Želite najbolje za svoje dijete! Svjesni ste da je sada pravo vrijeme za reakciju i možda razmišljate kako bi bilo da je netko i vas odveo na pravo mjesto dok ste bili dijete, spriječio probleme i bolove koje sada imate zbog nepravilnog hoda.

Prije svega, važno je razjasniti da stručne teme nisu uvijek jednostavne za objasniti u nekoliko rečenica, niti ih treba generalizirati i pojednostavljivati – iako to često rade i laici i poneki “stručnjaci”.

Postoje potpuni laici, zatim stručnjaci koji nisu specijalizirani za tu temu, teoretičari koji poznaju temu kroz znanost, ali nemaju praktično iskustvo, i naposljetku praktičari koji se svakodnevno bave određenom dijagnozom. Upravo su potonji najkompetentniji, iako i unutar te skupine postoje nijanse. Kombinacija teorijskog znanja i praktičnog iskustva najbolji je put do ispravnih informacija – zato se informirajte i obratite stručnjacima koji prate znanstvena saznanja i primjenjuju ih u praksi.

Zdravlje djece, na koje smo svi roditelji iznimno osjetljivi, ne smije se uzimati zdravo za gotovo. Ono zahtijeva pažljiv, pravovremen i stručan pristup iz više aspekata. Isto vrijedi i za dječja stopala, hod, biomehaniku kretanja, trčanje, deformacije i odstupanja od norme, kao i za svakodnevne aktivnosti, bavljenje sportom i izazove koje donosi rast i razvoj.

Za procjenu i savjet nije dovoljno niti profesionalno reći: “Ma on vam je još mali”, “Još raste”, “Sve je to normalno”, “Neka se samo bavi sportom”, “Bit će sve u redu”…
Što točno će biti u redu?

Ovakve izjave samo banaliziraju problem i tretiraju ga olako, bez dubljeg sagledavanja situacije. To je pristup „zdravo za gotovo!“.

Nemali broj roditelja i djece dolazi nam u ordinaciju s desecima pitanja u glavi. Zbog čestog banaliziranja problema, kako od strane struke, tako i od okoline, mnoge deformacije stopala, nogu i posture prolaze nezamijećeno – iako su se pravovremenom intervencijom mogle spriječiti ili barem usporiti.

Roditelji nam često kažu da su redovito vodili svoju malu djecu (2-5 godina) na preglede, ali su dobivali generične savjete poput: “Ma on je još mali, stopala se još razvijaju, neka samo hoda bos, sve će se to ispraviti.”

A onda, s 6, 7, 8 ili 9 godina, dolaze na pregled kod stručnjaka koji primjećuje ozbiljan problem i pita roditelje: “Pa gdje ste dosad bili?” – na što iznenađeni roditelji odgovaraju:
“Išli smo redovito na preglede, ali nam nitko ništa nije preporučio.”

Kao i u svakom području medicine, metode dijagnostike i liječenja prolaze kroz trendove – neke se u određenom razdoblju više preporučuju, dok druge padaju u zaborav.

Nekada je bilo uobičajeno da se djeci prije polaska u školu rade otisci stopala kako bi se na vrijeme uočile eventualne deformacije i spriječili problemi s posturom tijela. No, unatoč tome što se danas u svakoj novoj generaciji bilježi sve veći broj djece sa spuštenim stopalima, ovakvi pregledi su postali rijetkost. Proces zdravstvene procjene, anamneze, mjerenja (uključujući digitalne metode) i prevencije deformacija danas se često pojednostavljuje, a stručni pregledi i izrada ortopedskih uložaka nepravedno se optužuju kao “industrija radi zarade”.

Ali je li to zaista tako?

Ponekad je šutnja zlato, ali kada je riječ o zdravlju djeteta – pravovremena reakcija zlata vrijedi!

Zdravlje nema cijenu – treba ga čuvati od malena!

Ako će jedan par ortopedskih uložaka spriječiti stotine drugih problema koji bi se kasnije mogli razviti u tijelu, vrijedi li to truda i novaca?

Metaforički rečeno – zamislimo automobil s iskrivljenim kotačima koji stoje pod krivim kutom, s ispuhanim gumama. Takav auto ne vozi pravilno – kotači škripe, auto poskakuje, lupa i vibrira. Ako nastavite voziti bez popravka, ne samo da ćete uništiti kotače, već i felge, ležajeve, amortizere, osovine…
Što ćete učiniti? Naravno, otići ćete kod mehaničara, napraviti optiku („špur“) kotača, napuhati gume i tek onda nastaviti voziti.

Zašto onda ne razmišljamo isto kada su u pitanju stopala naše djece?
Zašto čekamo da problem postane još veći i ozbiljniji prije nego što reagiramo?

Rastući problem – zašto djeca sve češće imaju deformacije stopala i posture?

Zbog čestog banaliziranja problema, danas čak 60% djece ima poteškoća sa stopalima, nogama i razvojem posture. Nekada je taj postotak bio ispod 10%.

Problemi znaju početi i kad se djeci počnu kupovati cipele namijenjene odraslima jer proporcije stopala djece ne odgovaraju proporcijama odraslih (pogotovo širina stopala), a studije pokazuju da bi oblik cipele trebao sličiti obliku stopala i biti dizajniran u skladu s mjerama korisnika (Lopez i sur., 2023.).

Rana dijagnoza i intervencija su ključne

Pravovremena procjena i intervencija mogu osigurati pravilan razvoj stopala i spriječiti dugoročne komplikacije.

Ortopedski ulošci mogu biti korisni za djecu koja imaju specifične probleme na nogama ili stopalima, ali preporuka za njihovo korištenje ovisi o individualnim potrebama djeteta i specifičnoj dijagnozi i procijeni stručnjaka koji se bave stopalima.

Stopalo se formira do 4. ili 5. godine i, iako može izgledati spušteno, to nije nužno znak deformacije. Istraživanja pokazuju da je prevalencija ravnih stopala veća kod djece koja su počela nositi obuću prije 6. godine (Lopez i sur., 2023.).

Posljedice krivog hoda na obuću – ovo se može ispraviti ortopedskim ulošcima.

Primjer iz prakse – što smo otkrili u vrtiću?

Jednom prilikom naša Poliklinika Medical Body Balance je pozvana u jedan vrtić gdje smo držali predavanje o kralježnici kao stupu tijela, koji će uskoro nositi torbu u školu i o stopalima koja nas nose. Tom prilikom ponijeli smo platformu za mjerenje otiska stopala. Što mislite koliko je djece imalo oblik tj. možebitnu deformaciju “spuštenog stopala”? 80-90% djece! Dali to znači da je nacija u velikom problemu? Ne, to su bila djeca kojima se stopalo tek razvijalo!

Stopalo u toj ranoj dječjoj dobi ima masne jastučiće koji štite dječje stopalo i njegove tetive od možebitnih posjekotina i neravnih terena i kada bi se ovaj podatak uzeo kao relevantan, skoro svako dijete bi imalo spušteno stopalo u toj dobi, a to je u njihovoj dobi normalno i nije potrebna nikakva intervencija. U toj dobi stručnjaci gledaju i prepoznaju eventualne veće deformacije, odstupanja i iskrivljenja koje možda treba zastupiti nekom korekcijom, vježbom, uloškom, ortopedskom cipelom ili kirurškom intervencijom.

Nakon tog razvojnog perioda u mlađim dobima, od šeste do osme godine, pa i nadalje prema odrastanju stopalo se individualno prati kako se razvija, a korekcije i ulošci se rade samo kod velikih deformacija i iskrivljenja npr. prevelikih upadanja stopala prema unutra (hiperpronacija), prevelikih oslonaca na vanjske rubove stopala (hipersupinacija), blaži equinovarusi, planovalgusi…O tome ćemo u daljnjem tekstu!

Za svu ostalu djecu preporuka je da se stopala razvijaju kroz vježbe, nestabilne podloge, spužvice, sportove, gimnastiku…

Ali isto tako u jednu ruku budimo realni i jasno priznajmo koliko je to vježbanje u današnje vrijeme izvedivo i praktično u svijetu gdje su djeca prikovana za mobitele, tablete, televizore, videe i igrice, nisu aktivna ni koordinirana. Koliko je realno da će ih tisuću puta ponavljanja jedne te iste vježbe zabavljati, koliko će to dugo istinski sprovoditi, koliko će biti motivirani i koliko će, u svojim godinama, ozbiljno shvatiti važnost svog problema i tih vježbi!?

Kroz evoluciju smo se „navikli“ na korzete u obliku obuće – tenisica, cipela i ostale obuće, koja, budimo iskreni, ne dopušta našim mišićima nogu i stopala da se razvijaju normalno i pravilno. Naša stopala, koja sadrže oko sedam tisuća živčanih završetaka osjetljivih na pritisak, dodir, temperaturu i bol, ključna su za preciznu propriocepciju i ravnotežu. Zbog ove gustoće živčanih završetaka, stopala igraju vitalnu ulogu u održavanju stabilnosti i koordinaciji pokreta. No, većinu tih funkcija „ugasimo“ tako da ih zapakiramo u masu plastike, gume, tkanine i kože.

Zar se ne slažemo da su stopala postala „sterilna“ i nefunkcionalna, a da smo postali svojevrsni robovi industrije obuće? U tom kontekstu, nije li manja šteta barem pokušati sanirati posljedice tako što ćemo u obuću staviti anatomski uložak izrađen po mjeri i time smanjiti štetu koju nam uzrokuje takav oblik obuće?

Ako mislite da industrija obuće zaista brine o zdravlju vaših stopala, pogledajte samo tanki pjenasti uložak od nekoliko centi u vašim tenisicama ili cipelama, koji ne nudi nikakvu anatomski korekciju niti podršku. Naravno, to je komercijalno isplativo, ali daleko od onoga što je potrebno za zdravlje vaših stopala. Izrada cipela ili tenisica prilagođenih vašim stopalima bila bi ekonomski neisplativa, prekomplicirana i skupa.

Zato, pomoću individualno izrađenih ortopedskih uložaka, svaku obuću možete pretvoriti u anatomsku, udobnu i savršeno prilagođenu vašim stopalima – ili stopalima vašeg djeteta!

Alternativa je hodati bos, čime biste aktivirali svojih sedam tisuća receptora na stopalu i razvijali zdrava stopala. No, u današnjem društvu, zamislite koliko bi vremena trebalo da vas susjedi proglase „čudnim“ jer hodate bosi. Vjerojatno bi rekli: „Eno ga, to je onaj koji svugdje hoda bos!“

Da li bi bilo dobro da hodamo bosi? Da!

Da li je razvoj industrije obuće možda evolucijski bio greška? Možda!

Zamislite svijet u kojem svi hodamo bosi, s tvrdim kožama na tabanima (kao što to imaju životinje koje su razvile kopita), otpornih stopala na neravnine, oštre predmete, te stopala i noge s jakim i razvijenim mišićima. Ljudi koji dugo nisu nosili obuću imaju šira stopala, manje abnormalnosti prstiju, viši luk stopala i manji kutove halluxa (iskrivljenih palčeva). (Lopez i sur., 2023.)

A sada se vratimo u stvarnost i učinimo maksimum za Vaša stopala i stopala Vaše djece. Koristite anatomski prilagođene uloške Ortho Balance i uz vježbe postignite najbolje rezultate koje možete.

Činjenica je da cipele s čvršćim potplatom smanjuju opterećenje na taban, ali istovremeno smanjuju i propriocepciju, što može utjecati na razvoj hoda u ranim fazama (Lopez i sur., 2023.).

Nošenje ortopedskih uložaka kod djece može biti preporučeno u specifičnim situacijama kada se utvrde problemi u razvoju stopala ili biomehanici tijela. U većini slučajeva dječja stopala prolaze kroz prirodne faze razvoja i ne zahtijevaju intervenciju, no u određenim slučajevima savjetovanje sa stručnom osobom može biti ključno za zdrav razvoj.

Neke od dijagnoza kod kojih je potrebno razmotriti nošenje ortopedskih uložaka kod djece:

Ravna stopala (Pes Planus) karakterizira spušteni luk stopala, pri čemu cijeli taban dolazi u kontakt s podom. Prevalencija ravnih stopala kod djece do 2 godine iznosi čak do 97 %, a fleksibilna (fiziološka) spuštena stopala najčešća su varijanta (Li i sur., 2022.).

Ravna stopala mogu biti posljedica genetskih faktora, slabije muskulature ili povećane elastičnosti ligamenata. Iako često ne uzrokuju simptome, kod neke djece mogu izazvati bolove u stopalu, gležnju, potkoljenici ili drugim dijelovima nogu i tijela. Također mogu dovesti do nepravilnog hoda i problema s držanjem.

Ravna stopala povećavaju rizik od ozljeda donjih ekstremiteta, poput stres fraktura, medijalnog tibijalnog stres sindroma i drugih, te su često povezana s bolovima u stopalima, koljenima i donjem dijelu leđa (Bian i sur., 2024.). Ortopedski ulošci mogu pomoći u formiranju pravilnog svoda stopala (Hu i sur., 2024.). Kod djece školske dobi s fleksibilnim ravnim stopalom nošenje ortopedskih uložaka tijekom dvije godine može ublažiti simptome (Li i sur., 2022.).

Visoki luk stopala (Pes Cavus – Excavatus) karakterizira pretjerano podignut svod, što povećava pritisak na petu i prednji dio stopala. Često se javljaju i deformacije prstiju poput čekićastih ili skvrčenih prstiju. Visoki luk stopala može biti povezan s neuromuskularnim poremećajima, genetikom ili traumom, a može uzrokovati bolove i poteškoće pri hodanju.

Zakrenuto stopalo prema unutra (Metatarsus Adductus) predstavlja deformaciju pri kojoj je prednji dio stopala zakrenut prema unutra. Najčešće nastaje kao posljedica položaja fetusa u maternici. Obično je vidljivo već pri porodu, ali može postati izraženije kad dijete počne hodati.

Klub stopalo (Pes Equinovarus) prirođena je deformacija pri kojoj je stopalo okrenuto prema unutra i prema dolje. Točan uzrok nije poznat, no povezuje se s genetskim ili neuromuskularnim čimbenicima. U težim slučajevima klub stopalo zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju odmah nakon rođenja. Ortopedski uložak pomaže u korekciji oblika i uspostavljanju funkcionalnosti stopala.

Kohlerova bolest rijetko je stanje koje uzrokuje kolaps navikularne kosti u stopalu. Točan uzrok nije poznat, ali se povezuje s poremećajem cirkulacije. Javlja se najčešće u djece između 3 i 7 godina i uzrokuje bol i oticanje stopala.

Severova bolest predstavlja upalu apofize petne kosti, a najčešće je posljedica prekomjernog opterećenja tijekom intenzivne tjelesne aktivnosti. Uobičajena je kod mladih sportaša u dobi od 8 do 12 godina. Bol se najčešće javlja u peti tijekom ili nakon aktivnosti, a može se pojačati sljedeći dan.

Tarzalna koalicija je stanje u kojem su dvije ili više kostiju stopala spojene, što ograničava pokretljivost. Iako u ranom djetinjstvu ne uzrokuje značajne probleme, tijekom adolescencije može izazvati bol i ukočenost, osobito nakon tjelesne aktivnosti.

Hiperpronacija (Overpronacija) označava prekomjerno „padanje“ unutarnjeg svoda stopala prema unutra tijekom hoda ili trčanja. Najčešće je uzrokovana slabošću mišića, neadekvatnom obućom ili genetskim predispozicijama. Može dovesti do bolova u stopalima, gležnjevima, koljenima, kukovima i kralježnici. Prepoznaje se i po istrošenosti džona s unutarnje strane obuće.

Hipersupinacija (Oversupinacija) označava pretjerano oslanjanje na vanjski rub stopala tijekom hoda, uz izražen unutarnji svod. Uzroci mogu biti mišićni disbalans, neprikladna obuća ili genetika. Može uzrokovati bolove u cijelom kinetičkom lancu – od stopala do kralježnice. Također se prepoznaje po istrošenosti džona s vanjske strane obuće.

Hallux valgus (deformirani palac) je stanje u kojem je palac stopala zakrenut prema van, često uz stvaranje bolnog čuklja. Najčešći uzroci su uska obuća, genetske predispozicije i neuromišićni poremećaji. Može uzrokovati bol, oticanje, probleme pri hodanju i deformaciju ostalih prstiju.

„Peta šetača” je obrazac hoda u kojem dijete hoda na prstima bez oslanjanja na petu. Često se radi o benignom, prolaznom stanju, ali može biti povezano i s neuromišićnim poremećajima. Najčešće se javlja kod male djece i obično ne uzrokuje simptome, no ponekad su potrebne vježbe za normalizaciju hoda.

Rigidno ravno stopalo (Rigid Flat Foot) rijetka je deformacija kod koje je svod stopala ravan i ne može se pasivno ni aktivno korigirati. Može biti prirođeno ili povezano s tarzalnom koalicijom. Rigidno stopalo uzrokuje bol, ukočenost i ograničenu pokretljivost.

Kada djeca trebaju nositi ortopedske uloške?

Postoji nekoliko ključnih faktora koji upućuju na potrebu za nošenjem ortopedskih uložaka kod djece. Ako je dijagnosticirano neko od gore navedenih stanja, ortopedski ulošci mogu biti preporučeni neovisno o dobi.

Neki od simptoma koji ukazuju na potrebu za ortopedskim uložcima uključuju:

Bol u drugim dijelovima tijela – ako dijete osjeća bol, oticanje ili druge neugodne senzacije u stopalima, gležnjevima, koljenima, kukovima ili leđima koje se mogu povezati s nepravilnostima u stopalima.

Nepravilan hod (gait abnormality)
Kod djece koja imaju vidljivo nepravilan hod – gegaju pri hodu, hodaju po vanjskom ili unutarnjem rubu stopala, više koriste prednji ili stražnji dio stopala, hodaju na petama ili prstima, nepravilno ili „čudno“ trče – ulošci mogu pomoći u ispravljanju biomehaničkih nepravilnosti. Takva djeca često pokazuju znakove umora ili osjećaju nelagodu prilikom i nakon hodanja, trčanja, sportskih aktivnosti ili duljeg stajanja. Ortopedski ulošci ne samo da mogu ublažiti bol, već i poboljšati obrazac hoda (Hu i sur., 2024.).

Razlika u duljini nogu
Ako dijete ima različitu duljinu nogu, moguće je utvrditi anatomsko skraćenje (prirođeno, nakon frakture ili operacije, zbog zaostajanja u rastu) ili funkcionalno – prividno – skraćenje. Kod anatomskih skraćenja ortopedski ulošci s povišenjem mogu pomoći u izjednačavanju duljine donjih ekstremiteta i smanjenju napetosti u mišićima i zglobovima. Time se ujedno prevenira razvoj deformacija koje mogu nastati zbog razlike u duljini, poput skolioze, pogrbljenja, lošeg držanja te bolova u kukovima, koljenima, kralježnici i gležnjevima.

Na web stranici poliklinike smo pisali o razlici u duljini nogu i posljedicama koje mogu imati na Vaše tijelo – Pročitajte OVDJE.

Poteškoće s ravnotežom i stabilnošću
Ulošci se mogu koristiti kod djece koja imaju teškoće s održavanjem ravnoteže i stabilnosti prilikom hodanja i stajanja, kako bi se poboljšala podrška i posturalna kontrola. Primjerice, osobe s adolescentnom idiopatskom skoliozom često imaju asimetričnu raspodjelu pritiska na stopalima, a ortopedski ulošci mogu doprinijeti ravnoteži i boljoj biomehanici ravnomjernijom raspodjelom sila (Li i sur., 2023.).

Sport i intenzivna fizička aktivnost
Djeca koja se bave sportovima koji stvaraju dodatni pritisak na stopala mogu imati koristi od ortopedskih uložaka kako bi se prevenirale ozljede, smanjila prenaprezanja i pružila dodatna potpora, osobito ako postoji predispozicija za probleme sa stopalima. Ortopedski ulošci pomažu uspostaviti pravilnu biomehaniku tijela i prilagođavaju se anatomskoj strukturi stopala i gležnja (Hu i sur., 2024.).

Kod djece koja se intenzivno bave sportom mogu se javiti različiti simptomi i sindromi – Severova bolest, Osgood-Schlatter, CAM izrasline kukova i drugi. Zamislimo samo sile u sportovima poput tenisa, košarke, nogometa, rukometa, odbojke ili atletike koje se prenose na još uvijek nerazvijene strukture dječjeg tijela. U takvim slučajevima, ortopedski ulošci mogu služiti kao amortizeri i pomoći u apsorpciji prekomjernog pritiska. Često se ističe da sport u današnjem obliku „nije zdrav“ za tijelo. Umjereno – da, ali pretreniranost može donijeti više štete nego koristi. Kako bismo smanjili štetne posljedice, možemo pomoći organizmu ugradnjom dodatnog apsorbera u obliku sportskih ortopedskih uložaka. Razvoj materijala, dijagnostike i tehnologije izrade danas omogućuju izradu uložaka iznimne preciznosti. Ako od automobila zahtijevate sportske performanse, ugradit ćete sportske amortizere – zašto isto ne biste učinili za stopala koja trpe slična opterećenja?

Rješenje: sportski, individualno prilagođeni ortopedski ulošci od izdržljivijih materijala.

Preporučena dob

Uobičajeno je da se ortopedski ulošci ne preporučuju vrlo maloj djeci jer su njihova stopala još uvijek u fazi intenzivnog razvoja. Nakon treće godine, kada stopala počinju pokazivati stabilnije obrasce rasta, može se razmotriti primjena ortopedskih uložaka ako postoje jasne indikacije i vidljiva odstupanja, osobito ako su prisutni simptomi.

Cipele koje roditelji kupuju djeci moraju dobro pristajati stopalu jer mogu utjecati na fiziološki razvoj i dovesti do deformacija u odrasloj dobi. Stoga proizvođači dječje obuće i zdravstveni djelatnici savjetuju roditeljima da obrate pažnju pri izboru obuće – jer cipele ne bi smjele ometati prirodnu funkciju stopala i motorički razvoj djeteta (Lopez i sur., 2023.).

Nasljedni faktori i preventivne mjere

U nekim slučajevima ortopedski ulošci mogu biti preporučeni preventivno, osobito ako u obitelji postoji povijest ortopedskih problema.

Liječenje

Preporuka stručnjaka
Konačnu odluku o potrebi za ortopedskim ulošcima, kao što smo već spomenuli, treba donijeti stručnjak s iskustvom u prepoznavanju deformiteta stopala, kao i iskustvom u radu s djecom te u primjeni ortopedskih uložaka ili suradnji s ustanovama koje se bave njihovom izradom.
Stručnjaci koji mogu odlučiti o potrebi za ortopedskim ulošcima i ciljanom terapijom uključuju pedijatre, ortopede, fizijatre, specijaliste za stopala (podolozi, podijatri) te fizioterapeute educirane u podologiji, s iskustvom u radu s deformitetima stopala.
Stručnjak donosi odluku o potrebi za intervencijom nakon detaljnog pregleda i procjene, uključujući analizu statike, dinamike hoda i/ili trčanja te 3D skeniranje stopala.

U Poliklinici Medical Body Balance, u odjelu za uloške Ortho Balance, nakon detaljnog uzimanja anamneze i subjektivne i objektivne procjene stopala, provodimo temeljitu digitalnu analizu statike, dinamike hoda, trčanja i 3D skeniranje na visokosofisticiranim uređajima najnovije generacije. Korištenjem baropedometrijskih ploča i 3D skenera, dobivamo preciznu sliku stopala Vaše djece. Tehnologija 3D printanja omogućuje preciznost u izradi uložaka, koji se mogu modelirati prema individualnim potrebama svakog pacijenta (Hu i sur., 2024.).
Nakon što ustanovimo odstupanja i deformitete, analiziramo potrebu za ortopedskim ulošcima i pristupamo softverskoj izradi modela uložaka, koji potom izrađujemo korištenjem CAD/CAM tehnologije, uz završnu preciznu obradu.
Tijekom pregleda, osoba bira najudobniju bazu, a mi preporučujemo onu koja najbolje odgovara uočenim deformitetima. Dijete, roditelj ili osoba u pratnji također može odabrati boju površine uložaka prema vlastitim željama. Ovaj pristup naziva se “Custom made” izrada uložaka. Komercijalni ortopedski ulošci, koji se masovno proizvode, ne mogu se prilagoditi potrebama svakog pacijenta (Hu i sur., 2024.).

Dijagnostički centar Ortho Balance

Ovisno o vrsti i ozbiljnosti deformacija, liječenje može uključivati:

• Fizikalnu terapiju u vidu vježbi za jačanje mišića nogu i stopala, stabilizaciju ili poboljšanje gibljivosti i fleksibilnosti stopala i povezanih struktura.
• Ortopedsku obuću – ponekad je potrebno dizajnirati obuću koja pruža dodatnu podršku i individualnu korekciju.
• Kirurške zahvate – koriste se u težim slučajevima kada konzervativne metode ne donose rezultate. Izvode ih ortopedi kirurzi.
• Medicinske intervencije u vidu gipsanja, korištenja korektivnih udlaga i drugih ortopedskih pomagala.

Ortopedski ulošci

Ustanovili smo da ortopedski ulošci mogu pomoći i da su potrebni Vašem djetetu! Koja je njihova uloga?

• Podrška – ortopedski ulošci pružaju dodatnu podršku stopalu, čime pomažu pravilnom rasporedu tjelesne težine i smanjenju pritiska na specifične dijelove stopala.
• Korekcija – pomažu u ispravljanju nepravilnog položaja stopala i poboljšanju biomehanike hoda.
• Prevencija – mogu spriječiti daljnje pogoršanje postojećih problema i smanjiti rizik od razvoja sekundarnih problema kao što su deformacije nogu i stopala, bolovi u koljenima, kukovima i donjem dijelu leđa, te iskrivljenja posture.
• Amortizacija i apsorpcija sile – reakcija podloge i sprječavanje nastanka kompresivnih sindroma i oštećenja u meniskusima koljena, gležnjevima, kostima i ligamentima stopala, kukovima i diskovima kralježnice.

Važno je spomenuti da djeca brzo rastu, stoga je redovito praćenje razvoja njihovih stopala ključno. Ortopedske uloške treba prilagođavati prema potrebi i rastu. Također, ulošci bi trebali biti korišteni u kombinaciji s odgovarajućom obućom koja pruža dobru podršku (cipelama, tenisicama, a ponekad i ortopedskim cipelama).

Iako specifična dob za početak korištenja ortopedskih uložaka može varirati i ovisi o deformitetu stopala, općenito se preporučuje da se odluka donese temeljem stručne procjene i individualnih potreba djeteta. Pravovremena upotreba ortopedskih uložaka može značajno poboljšati kvalitetu života djeteta i spriječiti daljnje ortopedske komplikacije i deformacije tijela!

ORTOPEDSKI ULOŠCI – PODRŠKA ZA SVAKI KORAK ŽIVOTNOG PUTA!

Napravite prvi korak ka zdravim stopalima.

Izvori:

1. Ruihao Bian, Guoqing Jia, Liutao Zhu et al. Factors influencing the flexible flatfoot in preschool children and analysis of the effects of orthopedic insoles, 11 April 2024, PREPRINT (Version 1) available at Research Square [https://doi.org/10.21203/rs.3.rs-4112915/v1]
2. Lo ́pez NR, Go ́mez RM, Valderrama MM, Gonza ́lez AG, de la Torre-Montero JC, Moreno A ́P- S, et al. (2023) Biomechanical analysis of barefoot walking and three different sports footwear in children aged between 4 and 6 years old. PLoS ONE 18(9): e0291056. https://doi.org/10.1371/ journal.pone.0291056
3. Li J, Yang Z, Rai S, Li X, Jiang G, Pan X, Tang X. Effect of Insoles Treatment on School-Age Children with Symptomatic Flexible Flatfoot: A 2-Year Follow-Up Study. Indian J Orthop. 2022 Aug 11;56(11):1985-1991. doi: 10.1007/s43465-022-00698-1. PMID: 36310549; PMCID: PMC9561439.
4. Li Y, Xiaoli H, Ye N, Songjian X, Li L, Qianqi H, Yining Y and Li C (2023) Effect of orthopedic insoles on spinal deformity and walking in adolescents with idiopathic scoliosis summary. Front. Pediatr. 11:1259746. doi: 10.3389/fped.2023.1259746
5. Shuncai Hu , Qing Lin , Lifeng Qiu , Yang Liu , Siyan Guan , Zhizhi Luo , Yang Wang , Xiaofan Wang. Effect of orthotic insole on symptomatic flexible flatfoot in school-age children: Meta-analysis and 1-year follow-up study, 2024. Biomechanical technology. Vol 7; 63-70