Zašto se sportašima ozljede stalno vraćaju?

by | 22/09/2026 | Dijagnostika

Postoji scenarij koji vidimo gotovo svaki tjedan. Sportaš se ozlijedi – uganuće gležnja, bol u koljenu, natečenost. Odradi terapiju, miruje, rehabilitira se. Vrati se na teren. I za nekoliko tjedana ili mjeseci – ista priča. Isti gležanj, isto koljeno. Pa opet. I opet.

U jednom trenutku prirodno se postavlja pitanje: zašto, unatoč terapijama, odmoru i ozbiljnoj rehabilitaciji, neke ozljede jednostavno ne prestaju dolaziti? Odgovor je često neugodan: liječili smo posljedicu, a ne uzrok.

Posljedica vs. uzrok

Otečeno koljeno, bolan gležanj, upaljena tetiva – to su mjesta gdje boli. Ali mjesto gdje boli i mjesto odakle problem dolazi vrlo često nisu isto. Tijelo je kinetički lanac: stopalo, gležanj, koljeno, kuk i kralježnica povezani su i ovise jedan o drugome. Kad jedna karika ne radi svoj posao, ostale moraju kompenzirati – i obično prva pukne ona najslabija ili najopterećenija, a ne ona koja je zapravo „kriva“.

U sportovima s puno naglih promjena smjera – košarci, nogometu, rukometu, tenisu – stopalo mora biti sidro. Ono drži tijelo u ravnoteži dok se sve iznad njega okreće, zaustavlja i ubrzava. Ako to sidro ne drži, ako se stopalo pri svakom doskoku ili rezu „prevrne“ i ne pruži stabilnu bazu, sila putuje uvis u ligamente i zglobove iznad. Tada se isti problem lakše vraća.

Ako temelj nije stabilan, koljeno i gležanj rade posao za koji nisu zaduženi. A struktura koja stalno radi tuđi posao prije ili kasnije popušta.

Zašto se uganuće gležnja tako voli vraćati

Ponavljajuća uganuća gležnja klasičan su primjer ovog začaranog kruga. Nakon prvog ozbiljnog uganuća često ostaje kronična nestabilnost gležnja – gležanj koji povremeno „popušta“ i ima trajne smetnje. Istraživanja pokazuju da su kod kronične nestabilnosti gležnja česti deficiti propriocepcije (osjeta položaja zgloba) i narušena posturalna kontrola (Xue i sur., 2021.; Tang i sur., 2023.).

Ono što je važno: kod kronične nestabilnosti gležnja postoje dokazi da teksturirani umetci, taping i neke ortoze mogu poboljšati posturalnu stabilnost, dok su rezultati za klasične uloške s potporom svoda neujednačeni (Tang i sur., 2023.). Drugim riječima – stabilizacija temelja može biti koristan dio rehabilitacije, ali se mora birati prema nalazu, ne napamet.

Prevencija je jeftinija od povratka u rehabilitaciju

Najveća greška u sportskoj praksi jest čekati ozljedu pa tek onda gledati biomehaniku. Najbolji trenutak za analizu hoda i opterećenja jest onaj dok te ništa ne boli. Tada možeš vidjeti rizične obrasce – prekomjernu pronaciju, asimetriju opterećenja, nestabilnu bazu – i adresirati ih prije nego prerastu u ozljedu koja te skida s terena.

Treba biti pošten: znanstveni dokazi o ulošcima kao „univerzalnom štitu“ od ozljeda su mješoviti. Neka istraživanja, primjerice randomizirano istraživanje na vojnim novacima, pokazala su manje prenaprezajnih ozljeda u skupini s ortozama (21 ozljeda) nego u kontrolnoj skupini (61 ozljeda) (Franklyn-Miller i sur., 2011.). Vojni novaci nisu isto što i svi sportaši, a druge analize nisu našle jednoznačan zaštitni učinak u svim populacijama. Poruka stoga nije „svatko treba uloške“, nego: kod sportaša s prepoznatim biomehaničkim odstupanjem ili poviješću ponavljajućih ozljeda, korekcija temelja može imati smisla kao dio šireg plana.

Steznik nije strategija

Mnogi sportaši godinama igraju u steznicima i bandažama. Oni imaju svoje mjesto, pogotovo akutno i kod povratka na teren. Ali steznik je vanjska podrška; sam po sebi ne rješava svaki razlog zbog kojeg zglob popušta. Dugoročno treba gledati i biomehaniku – da stopalo radi svoj posao, da se sila prenosi što pravilnije i da zglobovi iznad ne moraju stalno kompenzirati.

Najbolja prevencija ozljede nije steznik – nego temelj koji ne traži kompenzaciju.

Što napraviti ako ti se ozljede vraćaju

Ako prepoznaješ obrazac – ista ozljeda koja se vraća unatoč urednoj rehabilitaciji – vrijedi pogledati cijeli lanac, a ne samo bolno mjesto. U Ortho Balanceu radimo digitalnu analizu statike, dinamike hoda i trčanja te 3D skeniranje stopala. Cilj je vidjeti gdje lanac „pušta“ i je li uzrok tvojih ponavljajućih problema niže nego što misliš. Ako analiza pokaže potrebu, izrađujemo sportski uložak po mjeri – kao dio cjelovitog pristupa uz vježbe i trening, ne kao zamjenu za njih.

Sport je tvoja strast, a možda i karijera. Analiza hoda dok si zdrav jeftino je ulaganje u to da na terenu ostaneš duže.

Pokaži nam kako gaziš – rezerviraj termin

Izvori

  1. Franklyn-Miller A, Wilson C, Bilzon J, McCrory P. Foot orthoses in the prevention of injury in initial military training: a randomized controlled trial. American Journal of Sports Medicine, 2011;39(1):30–37.
  2. Xue X, Ma T, Li Q, Song Y, Hua Y. Chronic ankle instability is associated with proprioception deficits: a systematic review with meta-analysis. Journal of Sport and Health Science, 2021;10(2):182–191.
  3. Tang Y, Liang P, Pan J, et al. Effects of ankle orthoses, taping, and insoles on postural stability of individuals with chronic ankle instability: a systematic review. Healthcare, 2023;11(18):2570.
  4. Neal BS, Griffiths IB, Dowling GJ, et al. Foot posture as a risk factor for lower limb overuse injury: a systematic review and meta-analysis. Journal of Foot and Ankle Research, 2014;7:55.
  5. Powers CM. The influence of abnormal hip mechanics on knee injury: a biomechanical perspective. Journal of Orthopaedic & Sports Physical Therapy, 2010;40(2):42–51.

Velibor Viboh, mag. physioth.
Osnivač i ravnatelj Poliklinike Medical Body Balance; doktorand na KIF-u; službeni fizioterapeut Hrvatske Davis Cup reprezentacije.